Srbija je izgradila IT sektor koji u inostranstvu prodaje vreme inženjera i koji je postao jedan od najvećih izvora deviznog priliva zemlje. Taj model dostiže svoje granice, jer veštačka inteligencija, zahtevniji klijenti i inženjeri koji više nisu jeftini menjaju vrednost sata programiranja. U zemlji su mreže i e-uprava uglavnom uspostavljene; zaostaje korišćenje, jer firme sporo uvode poslovni softver i veštačku inteligenciju, a mnogi ljudi nemaju osnovne digitalne veštine.
Javna podrška išla je uglavnom na ponudu inženjera i firme koje ih zapošljavaju: mesta na studijama i prekvalifikacije, poreske olakšice za istraživanje i intelektualnu svojinu i umanjenje poreza i doprinosa na zarade novozaposlenih. Nagrađivala je broj zaposlenih i sate prodate u inostranstvu i davala rezultate dok je broj sati rastao. Ubuduće je potrebno nešto drugo: veštine izvan tehničkih, prva radna mesta koja obezbeđuju stalan priliv mlađih kadrova, spremnost cele radne snage za veštačku inteligenciju i pomoć malim firmama koje žele da se digitalizuju, ali nemaju ljude koji bi to sproveli. Pitanje za javne politike je kako bi podrška mogla da prati veštine i primenu tehnologija, a ne broj zaposlenih, i da se menja predvidivo.
Koautori smo studije Saveta za regionalnu saradnju (RCC) o IKT veštinama u šest ekonomija Zapadnog Balkana i napisali smo nacrte poglavlja OECD-a o tome kako se digitalizuju male firme u regionu, a naš rad za tehnološke kompanije pokazuje isti pomak iz ugla samih firmi.
Za kompanije, prilika je u prelasku sa prodaje sati na prodaju rešenja. Klijenti žele proizvode, poznavanje delatnosti i odgovornost za rezultate, a za to su potrebni ljudi koji umeju da vode proizvod i rade sa klijentom, a ne samo da programiraju. U razvojnim centrima stranih kompanija o tom prelasku odlučuje matična kompanija; firme u domaćem vlasništvu moraju same da ga naprave. U zemlji tražnja dolazi od firmi koje nadoknađuju zaostatak u korišćenju usluga u oblaku, poslovnog softvera i veštačke inteligencije, pre svega malih i srednjih koje te veštine nemaju u svojim redovima: to je prostor za pružaoce usluga koji uvode i održavaju rešenja, a ne samo prodaju licence.
Ovo tržište i javne politike oko njega pratimo kroz regionalnu studiju o IKT veštinama i anketu OECD-a o digitalizaciji malih firmi, a dobit firme rekonstruišemo iz njenih poslovnih knjiga pre nego što se odredi cena.