Školski sistem Srbije građen je za više dece nego što ih danas uči. Svaka generacija manja je od prethodne, dok se broj škola, odeljenja i radnih mesta nastavnika smanjivao znatno sporije, a previše učenika završava školu bez osnovnih veština. Porodice koje to mogu da priušte razliku nadoknađuju same: privatnim časovima, poneke i privatnom školom, plaćanjem studija.
Škole se finansiraju prema odeljenjima i radnim mestima koja imaju, a ne prema broju učenika. Kako se učionice prazne, radna mesta ostaju, ali se usitnjavaju: male škole ne mogu nastavniku da obezbede punu normu i mnogi nastavnici tokom nedelje rade u više škola, dok gradske škole teško nalaze nastavnike matematike, fizike i informatike. Zbog toga nastavnik ima manje vremena za jednu školu i njene učenike, a teže je obezbediti mesto u vrtiću za svako dete i podršku onima koji zaostaju. Pošto je javna potrošnja na obrazovanje ispod proseka EU, pitanje za javne politike je kako bi kadrovi i sredstva u sistemu mogli da obuhvate svako dete i svakom pruže bolje obrazovanje.
Obrazovne sisteme, kao i zdravstvene, analiziramo u celini: finansiranje, kadrove i mrežu škola, u odnosu na to šta učenici nauče i ko ostaje izvan sistema. Tako smo radili za Svetsku banku u Rumuniji i Srbiji, a iz rada za privatni sektor znamo šta porodice traže izvan javne škole.
Privatne škole i dalje pohađa tek mali deo učenika, dok privatni vrtići i fakulteti već imaju znatan udeo, a porodice plaćaju dodatne časove i studije. Prostora ima, ali na tačno određenim mestima: generacije su sve manje, pa rast dolazi iz velikih gradova i od porodica koje prelaze iz javnih škola. Škole i fakulteti kojima to uspeva biraju jasan profil, pokazuju rezultate koje roditelji mogu da provere, zadržavaju dobre nastavnike sa punim radnim vremenom i vode učenike iz jednog stepena školovanja u sledeći. Školarine se plaćaju unapred, pa je ograničenje retko likvidnost; to su prostor, garancija za ceo ciklus školovanja i nastavnici.
Osnivačima i investitorima pomažemo da pronađu gde tražnja prevazilazi ponudu, da izgrade ustanovu koja može da zadrži svoju cenu i da procene da li postojeću vredi kupiti. Javni sistem sa kojim se takmiče poznajemo iz analiza njegovog finansiranja i kadrova.