Mala i srednja preduzeća u Srbiji nose veći deo privrede nego slična preduzeća u Evropi. Mnoga su preuzela industrijska znanja starih kombinata dok su se oni raspadali, a jezgro domaćih izvoznika izraslo je uglavnom samostalno, praveći proizvode po narudžbini, u malim serijama, za kupce koje poznaju. Ipak, rast i podrška išli su pre svega kroz velike fabrike u stranom vlasništvu i skromnu pomoć mikrofirmama, dok su firmama između ta dva kraja kadrovi, upravljanje i nova tržišta jednako veliko ograničenje kao i novac.
Podrška firmama izgrađena je oko dva pola: podsticaji po radnom mestu za velike investitore, koji dobijaju najveći deo tih sredstava, i skromni programi za male firme, uglavnom za sufinansiranje opreme, koji se raspodeljuju po administrativnim kriterijumima ili po redosledu prijava, a troškove nadoknađuju tek pošto ih firma plati. Ni jedno ni drugo ne odgovara firmi od pedeset ljudi koja izvozi mašine po narudžbini, ne može da nađe inženjere, treba da izgradi finansijsku službu ili želi kupce i mimo onog jednog koga poznaje. Mere koje jačaju sposobnosti stižu do malog broja firmi, a najmanje do onih u manje razvijenim regionima. Za javne politike pitanje je kako isti budžet može da služi onome što je različitim firmama potrebno za rast: srednjoročni programi za grupe firmi sa sličnim potrebama, birane prema potencijalu, a ne prema dosadašnjem uspehu, uz avansnu isplatu tamo gde je to važno, i ocenjivani prema onome što se promenilo.
Napisali smo poglavlja o sektoru MSP za regionalni SME Policy Index OECD-a i pratimo podržane firme u samim pogonima; osnivač je u ranijem radu izdvojio vodeće domaće izvoznike i njihove predloge pretočio u javne politike.
Za investitora, kupca ili partnera, u ovim firmama se nalazi domaće znanje: precizna obrada metala, mašine i alati, plastika i ambalaža, nameštaj i opremanje enterijera, hrana i softver. Većinom njima upravljaju vlasnici, često i osnivači, pa je pitanje naslednika aktuelno. Rasle su tako što su dobro služile nekoliko kupaca, a ne tako što su gradile brendove ili prodajne kanale. To otvara prostor za vrednost koju vlasnik ili partner može da ostvari: profesionalno upravljanje i finansije, nova tržišta, automatizacija tamo gde nedostaje radne snage i konsolidacija u usitnjenim nišama. Teško ih je naći u statistici, ali ih je lako pročitati iz njihovih finansijskih izveštaja, koji pokazuju čiji će posao nadživeti osnivača.
Ove firme analiziramo na osnovu finansijskih izveštaja svih kompanija u njihovoj niši, ali i iznutra, gde obračun troškova, planiranje i finansije odlučuju da li plan može da se održi, i poznajemo javne programe koji mogu da preuzmu deo troškova rasta.